Korak do vječnosti

2

Htjela, ne htjela vrijeme će me pojesti.
Istruhnut će moje tijelo,
zemlja nad kaburom će se osušiti
I nišane moje mahovina će pokriti.

Ostat će samo djela koja će za me svjedočiti.
Koliko sam bila lijepa – niko se neće sjećati
Kakvu korist su od mene imali – o tome će pričati.

Jesam li hranila jetime, koji će za mene dovu činiti?
Jesam li napravila česmu sa koje će živa bića piti?
Da li se iko nahranio od voćke koju sam sadila,
da zbog nje u najljepšim džennetskim baščama sjedim ja?

Da li je čedo moje naučilo od mene islam
Ili ga je napustilo mojim sebebom?
Hoće li riječi moje, ostale iza mene
biti pouka nekome
Ili samo štivo s ciljem razonode?

Bit će to pitanja koja ću postavljati sebi
kad na vrata mi pokuca gost nepozvani,
kad se približi čas povratka Gospodaru
i kad dođe vrijeme da ostanem sama u kaburu.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *